Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

21.05.2014. 10:40:29 - Maja Krušlin

Oda jednom vremenu

Dan kada je Janko Leskovar ušao u moje sjećanje!

PROLOG

Tog popodneva, hladnog prosinčkog, lagano je snježilo. Bilo mi je 14 godina kada sam prvi puta saznala da idem u grad Pregradu, iako nisam znala gdje je točno. Profesorica hrvatskog jezika gđa Zuber, intuzijastično je prijavljivala moje radove na razne natječaje i gajila velike nade u moju literarnu budućnost.

Tako smo se i toga 12-tog prosinca uputile na tematski događaj " Dani Janka Leskovara", književnika koji je zadužio hrvatsku modernu svojim štovanim opusom. Zagorski sin, stajao je rame uz rame dragom nam i ciničnom Matošu. Profesorica Zuber, vozeći kroz brege i doline, rado je odradila uvertiru u njegov život i rad, ipak su bili kolege stoljeće, dva razlike. No posve je živnula kada smo prošli pored mjesta Valentinovo gdje je književnik rođen.

Evo nas u Pregradi, najavila je ona kroz buku motora sivog fiata Uno, i grebanje brisača dok su se snježne pahulje lagano ljepile na staklo. Što sam u tom trenutku mislila i vidjela kada sam došla tamo, ostalo je zamagljeno u vrtlogu zaborava. Sjećam se da je oko nas bilo polica punih knjiga i mladih duša koje su na glas čitale svoja djela, sretni i pomalo pompozni što su tu. Iskreno ne znam koji je od mojih radova bio tamo i u naraciji jasno i na glas pušten do uha slušatelja. Osjećaj biti tamo, ostao mi je memoriran sa etiketom "jako dobro, ugodno i veselo". Ha, sada kada se osvćem i kopam po sjećanjima, mogu u žargonu svoje generacije reći, baš je bilo kul i super kaj se tak nekaj događalo, i kaj smo mogli negdje svoje radove pokazati i biti sretni pa i ponosni što volimo pisati i želimo biti pisci.

Što se u međuvremenu dogodilo ostaje mi nepoznanica jer kako saznajem takvih dana u Pregradi više nema, a neki drugi klinci sada izgubljeno lutaju bespućima svjetske široke mreže. Zamišljeno i pomalo žalosno kažem sama sebi, e pa baš šteta!

EPILOG

Godina je 2013.

Maja Žitnik postaje Maja Krušlin.

Pregrada je sada i njezin grad, a kuća u kojoj živi nalazi se u ulici Janka Leskovara.

Ponovo budi uspavalog pisca u sebi, i puni stranice svojim mislima i doživljajima.

Ne vjeruje u slučajnosti, ali vjeruje u "Misao na vječnost".

 

 

 

Arhiva kolumni

Reklama