Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Posavec, www.fotovion.com

Snimljeno 2009. godine

Gledam osakaćenu i osiromašenu Kunagoru na slici. Neizmjerna tuga i nemoć prožima mi osjećaje pri pogledu na učinjenu štetu i osiromašenje koje se učinilo prirodi Kunagore.  S njezinim osiromašenjem nestao je i dio mene samoga.  I ne samo mene. Uvjeren sam da isto iskustvo doživljava i stanovništvo Pregrade i okolice. Štefanija Dimač u članku¹ 'Kunagora — biser Hrvatskog zagorja' uz 60. obljetnicu Hrvatskog planinarskog društva 'Kunagora' iz Pregrade opisuje što sigurno i mnogi drugi osjećaju: "Tek nekoliko stotina metara od gradskog središta prolazimo uz kamenolom zgranuti koliko je odvaljeno od Kunagore. Čitavo je brdo nestalo na sjeveroistočnoj strani, kao da ga je odgrizla golema čeljust neke nemilosrdne nemani. Česta dubinska miniranja zaljuljaju i naše domove koji su blizu središta Pregrade. Jake vibracije natjeraju stanare da izađu iz kuća misleći da je potres. Tiho se nadamo da neće doći do kakvoga tektonskog pomaka jer se čitava priča oko kamenoloma odvija na lokaciji vodocrpilišta i bazena s rezervom vode za čitav kraj. Svjesni svoje nemoći, bez komentara prolazimo u tišini. Veseli žubor Kosteljine odvraća nas od otužnog prizora." Unatoč svom vrlo talentiranom literarnom izražavanja koje je Štefanija Dimač upotrijebila u zanimljivom i vrlo lijepom članku o Kunagori kao biseru Hrvatskog zagorja  kako bi čitateljima i ljubiteljima prirode diljem Hrvatske promovirala 'ljepoticu Kunagoru', nažalost zbog postupaka 'nemilosrdne nemani' Kunagora  je na žalost svoju izvornu ljepotu koja ju je nekad krasila nepovratno izgubila.

U sjećanje mi dolaze češći obilasci južnog, nižeg vrha Kunagora, vidljivog na slici, zvanog Japica ili Turnišće, kojeg je 'neman' zagrizla gotovo do pune visine od 456 metara. Nešto niže od vrha Japice bio je jedan poseban malen proplanak nad stijenom, sada uništen,  iz kojeg su se pružali prekrasni i nezaboravni vidici na Kostelgrad, Kostelske brege, Plemenšćinu, vrhove Donačke gore, Ravnicu, Brezovicu, Strahinjčicu i u daljini prema vrhuncima Ivančice na istoku. Mnoge ljubitelje prirode iz Pregrade ili izvan nje koji su se zaželjeli ljepote Kunagore često sam znao odvoditi upravo na to mjesto. Jednog od poznanika iz daleke Norveške koji me za ljetnih mjeseci posjetio u Pregradi, dok je Kunagoru krasila još njena izvorna ljepota,  poveo sam u razgledavanje Kunagore i njene okolice upravo na to mjesto. Dugo se nije mogao rastati od tog mjesta i pogleda koja je pružala Kunagora i njezina prekrasna priroda. Sjećanja koja dolaze, pri pogledu na sliku Kunagore danas, osjećajima odnose njihov nekadašnji užitak i mir.    

Kako se moglo dogoditi da u ovaj dio našeg lijepog Zagorja, u ovaj prekrasni pregradski kraj zaluta ta 'nemilosrdna neman' te uništi i osiromaši i ono što je sam Bog darovao ljudima ovoga kraja i putniku namjerniku? 

Zaštita okoliša zajednička je i opća obveza da se poštuje zajedničko dobro namijenjeno svima². U slučaju Kunagore očito je da se nije uspjelo spriječiti uništavanje prirode po miloj volji i prema ekonomskim zahtjevima uskog kruga političkih i upravnih struktura i elita u Pregradi. Prije demokratskih izbora u Hrvatskoj odnosi se to na osobe u organima tadašnjih struktura vlasti i uprave. Nakon demokratskih izbora odnosi se to na osobe iz stranaka na vlasti i opoziciji u sadašnjim strukturama vlasti i uprave. Kako se moglo dogoditi da unatoč toga što su se sve stranke na vlasti i u opoziciji u Pregradi u svojim stranačkim programima obavezale da će štiti okoliš kao zajedničko dobro, da su osobe iz tih političkih struktura vlasti i upravnih organa u slučaju Kunagore činili upravo suprotno? Tim osobama i organima izgleda da je jedini cilj bio ekonomski interes i maksimalizacija profita. I ovdje se kao i u sličnim slučajevima ponovno potvrdilo kako je okoliš jedno od onih dobara koje mehanizmi tržišta nisu kadri prikladno zaštititi. Ekonomski interesi i profit za strukture vlasti i upravne organe u Pregradi bio je primamljiviji. Razloge za mehanizme tržišta domišljalo se. Svoju se moralnu i političku odgovornost, opravdavajući to javnim interesom, bilo spremno nekažnjeno i u vlastitoj i u društvenoj savjesti svjesno gaziti. Politička i moralna odgovornost za devastaciju Kunagore prvotno je svakako na tim ljudima koji su tvorili političke i upravne strukture u Pregradi. Oni su ti koji su donosili odluke i činili  taj 'grijeh struktura' u slučaju Kunagore. Drugotna je odgovornost i na svim ostalim kulturnim i intelektualnim elitama Pregrade koji su propustom griješili ne iznoseći svoja mišljenja i protivljenja radi zaštite okoliša kao zajedničkog dobra sadašnjih i budućih generacija. Sav stečeni ekonomski dobitak od proizvodnje i prodaje kamena u razdoblju eksploatacije kamenoloma ni izdaleka ne može pokriti štetu učinjenu prirodi Kunagore i stanovnicima Pregrade.  

Kako izaći iz logike čiste potrošnje i biti u stanju poštivati i zadovoljavati primarne potrebe sviju. Za Kunagoru sve je to već, zahvaljujući nedoraslim političkim i upravnim elitama Pregrade, prekasno. Za Pregradu i njene stanovnike uništena i osiromašena Kunagora znak je koji opominje na mentalitet onih u čijem vrijednosnom sustavu okoliš ne predstavlja zajedničko dobro i  koji i odgovornost za to zajedničko dobro nisu kadra ni nositi.

Budućim političkim i upravnim strukturama Pregrade njezini bi stanovnici trebali pomoći izborom onih koji su tome dorasli, koji žele i stvarno su kadri, ne samo deklarativno, već i stvarno tu odgovornost i nositi. Samo će se tako moći spriječiti već danas neke nove i nepredvidive štete nad okolišem ili nad nekim drugim zajedničkim dobrom u Pregradi i u budućnosti. Izostane li ta zajednička odgovornosti i obveza prema okolišu kao zajedničkom dobru kao što se to dogodilo u slučaju Kunagore, od bogate prirode kojom je pregradski kraj izuzetno obdaren, ostajati ćemo i mi i buduće generacije samo sve siromašniji. Samo odgovorni pojedinci i političke i upravne strukture koje će biti u stanju ispred svojih osobnih političkih i ekonomskih interesa vidjeti i u zaštiti okoliša zalagati se zajedničko dobro, moći će to osiromašivanje spriječiti i ljepotu preostale prirode znati ekonomski pametnije oploditi.   

¹ - Štefanija Dimač, Kunagora biser Hrvatskog zagorja, Hrvatski planinar, br. 9-2010, str. 292

² - O zajedničkoj odgovornosti prema okolišu kao zajedničkom dobru vidi: Kompendij socijalnog nauka Crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2005., str. 333-346. 

Naslovnu fotografiju ustupio je Josip Posavec, www.fotovion.com