Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

U Područnoj školi Gorjakovu u organizaciji Udruge antifašističkih boraca grada Pregrade, općine Desinić i Hum na Sutli okupili su se antifašisti u povodu 70 godina od osnutka Narodnooslobodilačkog odbora za kotar Pregradu. Bio je to prvi organ hrvatske vlasti na pregradskom području za vrijeme fašističkoga kaosa koji je harao Europom. Pregradski gradonačelnik Marko Vešligaj otkrio je ponovno postavljenu spomen-ploču koja je na školi bila od 27. srpnja 1957. pa sve do 1993. godine kada je za HDZ-ove vlasti maknuta. Uz članove Udruge i brojne građane, okupili su se predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista KZŽ-a Franjo Habulin, čelnici bivše skupštine Općine Pregrada Ivica Krušec i Vladimir Podboj,  jedini živući sudionik osnivanja NOO-a Dragutin Gorupić te gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj, načelnik Općine Hum na Sutli Zvonko Jutriša i predsjednik Gradskog vijeća Pregrade Zlatko Šorša. Vešligaj se prisjetio sudionika NOB-a Josipa Debeljaka i Ede Leskovara, jedinog narodnog heroja s tog područja Josipa Jutriše Janka i poznatog hrvatskog književnika Augusta Cesarca, poznatoga i kao Guta Plemenščanski, koji je stradao od ustaške čizme 1941. godine. Od 700 boraca NOB-a iz Pregrade, Huma na Sutli i Desinića, poginulo ih je u borbi s okupatorom čak 269, od toga 126 iz Desinića, odakle se nitko od aktualne vlasti nije odazvao. Dragutin Gorupić Draš (85) prisjetio se samo za Zagorski list tih dana.

– Dobro sam poznavao cijeli pregradski kotar i dobio sam zadatak da u Gorjakovo dovedem aktiviste među kojima su bili Josip Tkalec iz Kolarije i Ivica Gretić iz Putkovca. Išli smo noću, preko Benkova, Čreta, Male Erpenje na Gorjakovo. Borbi nije bilo, ali u Pregradi je bio Gestapo i nikad nisi znao gdje su bilo njihovi ljudi. Ja sam išao nekih 20 metara prije skupine, i čim bih nekog vidio, naglas bih pozdravio "Faljen Isus i Marija", i to je bio znak da se ovi iza mene skriju uz cestu. Cijelo Zagorje me zna kao Draša, a mene su. upravo tada, partizani prozvali Drašo. Nisam bio nikad komunist – ali jesam antifašist i na to sam ponosan. Skup smo počeli pjevajući "Padaj silo i nepravdu" – prisjeća se vitalni Draš koji je 38 godina bio obrtnik, bio je predsjednik Udruženja obrtnika u Pregradi dok je ono brojilo 900 obrtnika (!), a i danas svakome rado pomogne, pjeva u KUD-u i dugogodišnji je dopredsjednik ZAKUD-a KZŽ-a.

– Nažalost, i u Pregradi je nestalo par spomenika na Drugi svjetski rat. Ali ne samo to. Prvi pregradski liječnik, iz centra grada, domaći mladić, otišao je 6. siječnja 1943. u partizane i već u proljeće poginuo u Žitomiru nedaleko od Marije Bistrice od ustaške kame. Rekao je okupatoru da je on samo liječnik, i da liječi sve ljude, no neprijatelj mu je bez milosti zabio nož izravno u srce. Ulica u kojoj je danas osnovna škola desetljećima je nosila ime dr. Velimira Eterovića. I onda su pregradski hadezeovci preko noći promijenili njezino ime. Borio sam se, kao što se cijeli život, pa i sada, pod stare dane, borim za svakog našeg domaćeg čovjeka, ali nisam uspio. Ne razumijem to kako su mogli biti protiv svog čovjeka, Pregračana, školovanog čovjeka – ogorčen je Draš.

Vladimir Podboj

Nakon svojega osnutka i odvajanja od Krapine, Pregrada je 10. studenoga, dan kada je osnovan NOO u Gorakovu, slavila kao Dan grada. Sjećam se, prije 30 godina, na današnji dan, sagradili smo školu u Humu na Sutli, gradila se škola u Pregradi, završena je ambulanta u Desiniću. Nisu nama danas potrebne nikakve reforme kojih su svima puna usta. Potrebna je samo modernizacija privrede i modernizacija politike.

Franjo Habulin

U proteklih dvadeset godina omalovažavale su se stečevine antifašizma, a mnoge spomen-ploče i druga obilježja uklanjala su se i uništavala. Ta povijesna nepravda treba se ispraviti.

Preuzeto iz Zagorskog lista.