Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Denis Vincek - ZL

Humski načelnik Zvonko Jutriša i bivši pregradski župnik Branko Ivanjko koji umirovljeničke dane provodi u samostanu u Poredju

S humskim načelnikom Zvonkom Jutrišom posjetili smo  mons. Branka Ivanjka, prijašnjega pregradskog župnika koji u mirovini živi u samostanu u Poredju. Vitalni 84-godišnjak obradovao se posjetu i upitali  smo ga kako provodi umirovljeničke dane.

– Godinama pripremam meditacije za nedjelju za Radio Mariju Bistricu. Bavim se molitvom i spremam se za put "kam za vazdra gre se". Ustajem u 5, u 7 imam misu u samostanu pa slijedi fruštik, potom molitva jedno dva sata, a zatim čitanje. Poslije ručka malo spavam, šećem, molim krunicu. Svaki dan molim Boga da me ne bi zadesilo iskušenje – tri kušnje se bojim: sljepila, raka, a treća kušnja koja me čeka je invalidnost. Vapijem Gospodu neka me od toga poštedi – ispričao nam je vlč. Ivanjko. U Pregradu je došao u veljači 1963., vlakom do Lupinjaka, a poslije pješice s kuferom do grada sa Zagorskom katedralom. Nakon što je godinu dana bio kapelan u Zagrebu u Držićevoj, pa potom na Mariji Bistrici, u Pregradi je bio župnikom 42 godine. Ispričao nam je dva malo poznata detalja iz svojega života u kojemu je, ističe, imao mnogo kušnji.

– Tek sam došao na župu i veli meni jedna babica u Vojsaku: Velečasni, nikam po noći ni koraka, hbili vas buju. I ubrzo, bio sam pozvan jednu noć da ispovjedim bolesnika. Do kuće sam došao s jednim mladićem. Cijelim putem smo molili. U kući sam zatekao pun stol noževa, okrenuo se ko strela. Sjećam se dan-danas kako sam preskočio potok između Svedruže i Vojsaka, skrio se i rekao sv. Josipu: Ako me izvučeš, napravit ću u Svedruži kapelu sv. Josipa Radnika – ispričao nam je župnik. Kapelica je bila gotova, no trebalo je ishoditi dozvolu da se u njoj može služiti misa.

– Domaći ljudi su mi rekli. Imamo mi svog čovjeka u Beogradu. Mika Špiljak! Njegov otac je iz Bušina. Provjerio sam to u župnim knjigama i ja sam mu pisao u Beograd. U to doba Pregradi je vraćen status općine i Mika Špiljak, kao član Predsjedništva SFRJ, došao je u Pregradu gdje je proglašen počasnim građaninom. Tražio je da bude primljen na farofu i bio je u nedjelju između rane i poldanje mise moj gost. Sjećam se, darovao sam mu bocu vina koju mi je iz Rima donio tada najbolji student Štefek Kušar, na kojoj je pisalo Lacrimae Christi, Suze Kristove, i rekao Miki neka kaže da je to dobio od Pape u Vatikanu. Na moj pozdrav "zbogom", Mika Špiljak odgovorio je da će uvijek biti moj gost kad dođe u Pregradu – kazao je vlč. Ivanjko i dodao da je svog prijatelja posjetio kad je bio teško bolestan, a na njegovu sprovodu na krematoriju rekao je kako je Mika Špiljak bio prirodno religiozan čovjek koji se držao cijelog života one "nemoj ništa učiniti drugome, što ne želiš da drugi učini tebi". To je sve malo "uzdrmalo" vlast u Pregradi, kaže Ivanjko, jer su neki partijaši rekli "zašto oni ne mogu kumovati na vjenčanju u cirkvi, a Mika Šiljak može biti prijatelj sa župnikom".

Vitalni župnik, koji je i dobitnik Nagrade Krapinsko-zagorske županije za životno djelo, prije rastanka, brzo se vraća u sadašnjost i veli: "Da sam ja na Milanovićevu mjestu, stavio bih načelnika Jutrišu u Vladu, tamo gdje je najkritičnije. Toliko se dobrim pokazao za Hum."

Mons. Branko Ivanjko dobitnik je i Nagrade za životno djelo Krapinsko-zagorske županije

Preuzeto iz Zagorskog lista.